Zahtijeva li političko sudjelovanje političke stranke i zastupljenost?

Usredotočujući se na pitanja povezana s demokratskim sudjelovanjem, Međunarodni institut za demokraciju i pomoć pri izborima (International IDEA) održao je 26. travnja 2017. okrugli stol s temom „Treba li političko sudjelovanje političke stranke i zastupljenost?”.

Panel je imao pet stručnjaka s različitim profilima, stoga su ga činili predstavnici Međunarodne organizacije za demokraciju (IDEA) i akademskog područja, zastupnik u švedskom parlamentu koji je predstavljao Umjerenu stranku, član švedske Socijaldemokratske stranke, kao i supredsjednik Globalnog foruma za izravnu demokraciju (koji je također predstavljao Inicijativu i Referendum Institute Europe).

Na ovom okruglom stolu raspravljalo se o nekoliko tema: porast populizma u Europi i Sjedinjenim Američkim Državama, dostupni participativni alati za demokraciju u odnosu na trenutačne kontekstualne izazove, kao i uloga političkih stranaka u demokraciji.

Švedsko iskustvo je također podijeljeno, gdje se vidi u mlađim slojevima društva koji povećavaju političku svijest, te organizaciju i mobilizaciju mladih, ali ne i političko sudjelovanje. U ovom konkretnom scenariju naglašena je potreba za suradnjom lokalnih vlasti s organizacijama mladih kako bi se interesi mladih bolje ispunili u lokalnom programu. Kad je riječ o posebnoj temi jačanja i stavljanja na raspolaganje izravnijih mehanizama za sudjelovanje građana, povezanoj sa sve većim interesom mladih za ta pitanja, Bruno Kaufman (supredsjednik Globalnog foruma o izravnoj demokraciji) upućuje na to da digitalna sredstva sudjelovanja omogućuju prilike za veću demokraciju.

Nakon što je panel dokazao zajednički dogovor da bi bilo koji alat participativne demokracije trebao biti infrastruktura za građansko obrazovanje i stoga se nikada ne bi trebao instrumentalizirati političkim programima, doneseni su drugi glavni zaključci. Postoje dvije osnove za poticanje populizma: pravna i institucionalna (na primjer, ustavne reforme provedene u Mađarskoj i Turskoj) te socijalna i gospodarska nestabilnost.  Razlog tome je taj što temeljne demokratske vrijednosti postaju prazne praktičnog značenja za stvarne ljude. Profesorica Pippa Norris (predavačica komparativne politike na Sveučilištu Harvard) naglašava da populizam slabi „sustave provjere i ravnoteže” u korist pristupa „snažnog predvodnika”.

S druge strane, posljedice gospodarske krize 2008. pokazuju sve veću upotrebu participativnih mehanizama (referenduma i građanskih inicijativa) te povećanu zastupljenost različitih interesa na nacionalnim i lokalnim izborima. Stoga je vrlo važna važnost izbjegavanja političke moći da preuzme odgovornost za te alate, a rezultati turskog referenduma i politička represija koja ga kontekstualizira dokaz su toga.  Naime, participativni mehanizmi trebali bi podrazumijevati multilateralni pristup koji je alat za građansko sudjelovanje i uključenost.

Naposljetku, kad je riječ o ulozi političkih stranaka, prepoznato je da bi one trebale snažnije djelovati kako bi postale platforma za dijalog s građanima i socijalnu uključenost (na primjer, dopiranje do građana bez interesa ili informacija u politici), kao i prostor za mobilizaciju građana i razvoj vodstva. Također je općeprihvaćeno da bi političke stranke trebale učiti iz svojih pogrešaka i staviti veći naglasak na uključivanje i omogućavanje građana, uz istodobno promicanje vrijednosti odgovornosti, stabilnosti i predvidljivosti u svojim političkim programima.

Na taj bi način političke stranke mogle pomoći u poticanju okruženja informiranih građana, drugim riječima, ljudi su svjesni da populističke stranke mobiliziraju ljude kako im ne bi dopustile sudjelovanje, već samo kako bi omogućile vođi da djeluje i odluči u njihovo ime (kao što je vidljivo iz posljednjeg mota kampanje Le Pena „U ime naroda”), a ne uvijek u njihovu najboljem interesu.

Ako ste zainteresirani za pristup cjelovitom sadržaju ove rasprave, istome možete pristupiti ovdje.